четвртак, 27. март 2008.

THE SMASHING PUMPKINS

PIŠE: Miroslav Milošević

Kontakt:

1.mmilosevic56@gmail.com

2.www.rocktrezor.blogspot.com


ZDROBLJENA BUNDEVA : BILLY CORGAN


Onomad mi je u goste došla moja draga tetka-Caka...

Donela mi pun pleh pite-bundevare po bakinom receptu...

Pomalo već zaboravljene i to sa posutim cimetom...Mljaaaaaac...

Sedimo tako moj batica Djordje David i ja, cirkamo 4 Ruže...

I slušamo Smashing Pumpkins...Zdrobljene Bundeve...Trešti...

Šteta što nisu došli, a trebalo je 27. januara u Areni...

Baš smo se bili napalili za žestoku svirku...

I poklopilo se da je lideru te grupe Biliju Korgenu prošle nedelje bio rodjendan...

Ovaj tekst je trebalo da izadje prošlog ponedeljka u Pravdi, ali...

Nije bilo mesta, kažu u redakciji, zbog važnijih stvari...

Ma razumem ja to, država nam je u kurcu, ko jebe rock and roll...

I zbog svega gore navedenog, zdrobljena bundeva Bili Korgen je junak današnje priče...

Story of Billy Corgan & The Smashing Pumpkins

Vilijam (Bili) Patrik Korgen je rodjen 17. marta 1967. godine u Ilinoisu.

Postaće poznat u istoriji rock and rolla kao gitarista, pevač i vodja jedne od najuzbudljivijih američkih rock-grupa novijeg datuma, grupe The Smashing Pumpkins.

Odrastao je na bluz-tradiciji, budući da mu je otac bio bluz-gitarista. Njegov stil muziciranja će biti drugačiji, ali uticaji iz mladosti se nisu izgubili.

Prva grupa koju je osnovao sredinom osamdesetih godina zvala se The Marked, sa kojom je uradio nekoliko demo-snimaka, koji su se kasnije pojavili na raznim piratskim izdanjima.

Gitarista Džejms Iša i njegov sudbinski susret sa Bilom Korgenom su doveli do formiranja grupe Zdrobljene Bundeve (The Smashing Pumpkins).

Prvobitnu postavu su upotpunili prelepa Dersi Vretski na bas-gitari i Džimi Čemberlin na bubnjevima.

Debi-album pod nazivom Gish, grupa je objavila 1991. godine.

Iako je na albumu bilo dosta dobrih pesama, ploča nije odmah postigla puni uspeh.

Veliku konkurenciju su imali u grupama sličnog muzičkog usmerenja kao što su bile u to vreme mega-popularne grupe Nirvana i Pearl Jam.

Tek sa izdavanjem svog drugog albuma pod nazivom Siamese Dream iz 1993. godine, grupa The Smashing Pumpkins dolazi na vrh.

Muzika grupe The Smashing Pumpkins je žestoki gotički punk-rock sa primesama hevi-metala, psihodelije i elektronike. Njihov muzički stil se vremenom razvijao, ali je ostao u okvirima žestokog gitarističkog zvuka uz čvrstu ritam-sekciju.

Album Siamese Dream je ušao u sve rock-enciklopedije, kao dokument jednog vremena i trenutnog stupnja razvoja rock and rolla. Pesme sa ovog albuma Cherub Rock, Spaceboy, Silverfuck i ostale su ilutracija stanja rock-muzike sredinom devedesetih godina.

Sledeći album grupe The Smashing Pumpkins je bio šok za celu svetsku rock-scenu. Dvostruki album Mellon Collie and the Infinite Sadness, koji je objavljen 1995. godine je definitivno remek-delo.

Naslovna numera pored čitavog seta hitova kao što su Jellybelly, Galapogos, Take Me Down, Where Boys Fear to Tread, Tales of a Scorched Earth, Stumbleine i drugi su učinili da ovaj album bude večito uvršten u sve moguće liste najboljih rock-albuma svih vremena. Ovo je mrak ploča, koju treba preporučiti svakom ljubitelju i poznavaocu rock and rolla.

Posle ovog albuma grupa The Smashing Pumpkins počinje više da unosi u svoj zvuk elemente elektronske muzike. Učestvuju u muzici za igrani film Betmen i Robin i osvajaju godišnju Gremi nagradu za pesmu The End Is the Beginning Is the End iz tog filma.

Album Adore je objavljen 1998. godine u atmosferi smrti Bilijeve majke i njegovog razvoda od supruge.

Ploča je još veći pomak grupe ka elektronskoj muzici, a najbolji momenti na albumu su numere Once upon a Time, Daphne Descends, Ava Adore i For Martha.

Sledeći album Machina I /The Machines of God

je objavljen 2000. godine sa gostujućim muzičarima i doneo je hitove The Everlasting Gaze, Stand Inside Your Love, The Sacred and Profane, Age of Innocence i The Crying Tree of Mercury. Za razliku od prethodnog albuma Adore, na ovoj ploči grupa The Smashing Pumpkins se vraća klasičnom rock-zvuku gde gitara Bilija Korgena dolazi do punog izražaja.

Iste godine je objavljen i drugi deo ovog albuma pod nazivom Machina II /The Friends & Enemies of Modern Music.

Dvostruki album kojeg su obeležile numere Cash Car Star, Let Me Give the World to You, Blue Skies Bring Tears, White Spyder, Le Deux Machina i Atom Bomb.

Posle promotivnog koncerta u Čikagu u klubu Metro grupa The Smashing Pumpkins je prestala sa radom.

Obrazloženje Bilija Korgena je bilo da je prezasićen radom sa grupom i da želi da krene u susret novim muzičkim izazovima.

Sa svojim bubnjarem Džimijem Čemberlinom, Bili Korgen je naredne 2001. godine osnovao svoj novi sastav pod nazivom Zwan. Jedini album pod nazivom Mary Star of the Sea,

grupa Zwan je objavila 2003. godine, ali bez nekog naročitog uspeha, mada je material bio obećavajući o čemu svedoče pesme Declarations of Faith, Ride a Black Swan, Endless Summer i Come With Me.

Nakon relativno neuspešnog projekta sa grupom Zwan, Bili Korgen se posvećuje solo karijeri i 2005. godine objavljuje svoj samostalni album The Future Embrace.

Bila je to vrlo dobra ploča na kojoj je Biliju pomagao Robert Smit lider legendarne grupe The Cure. Na ploči ima dosta dobrih pesama, od kojih treba pomenuti All Things Change, To Love Somebody, Walking Shade i The Cameraeye.

Posle ovih svojih samostalnih pokušaja gradjenja solo-karijere i projekta sa grupom Zwan, Bili Korgen je ponovo okupio grupu The Smashing Pumpkins

u novom sastavu i 2007. godine je objavljen povratnički album Zeitgeist.

Toplo pozdravljena ploča, koja grupu The Smashing Pumpkins vraća u vrh američke i svetske punk-rock scene. Album su obeležile numere Doomsday Clock, Bleeding the Orchid, Tarantula, Bring the Light i For God and Country.

Pred najavljeni nastup u Beogradskoj Areni, grupa The Smashing Pumpkins je objavila mini-album American Gothic, čija je promocija trebala da bude baš u Beogradu, ali do toga nije došlo jer kao što je poznato njihov koncert u našem gradu je otkazan.

Šteta za beogradsku publiku koja odlično poznaje moderan rock and roll, koji neguju Zdrobljene Bundeve.

Daće Bog, biće prilike.

Beogradska Arena bi eksplodirala, da su Smashing Pumpkins došli...

Ovako, ne preostaje nam ništa drugo nego da slušamo Siamese Dream...

Ja imam i moju tetka-Caku i njenu neprevazidjenu pitu-bundevaru...

Imam i baticu Davida i uvek u kući flašu 4 Ruže...

Javljaju mi se neki ljudi, kažu super ti je intervju u Reviji 92...

Generale, Vi treba da budete novi ministar unutrašnjih poslova...

E sad ste me se setili, ja da vam vadim kestenje, mamicu vam...Taman sam pustio kosu...

Biću ministar, uz odredjene uslove...Ja ne znam da radim sa nesposobnima...


LONG LIVE ROCK AND ROLL !!!

недеља, 2. март 2008.

CHRIS REA

PRAVDA, 03. mart 2008. godine,

PIŠE: Miroslav Milošević





Kontakt:

1.mmilosevic56@gmail.com

2.www.rocktrezor.blogspot.com


PUTEM ZA PAKAO DOLAZI U BEOGRAD : CHRIS REA


I tako, onomad proslavismo prvi rodjendan i tristoti broj...

Neka nam je sa srećom...

Pitali me ljudi na koktelu za moju sada već prilično dugu kosu...

Generale, kažu, kakva transformacija...

A ja im kažem da ne radim posao koji zahteva kratku kosu...Kao Nekad...

Ošišaću se ja za pola sata...Ako treba...Samo mi dajte valjani razlog...

A i vrapci znaju koja mi je sledeća stepenica...Samo je pitanje vremena...

Ne bi bilo loše da napišete nešto o Krisu Rei, pošto dolazi u Beograd...

Evo, pišem o njemu...

Cenim dobronamernost kod ljudi...

Inače se ne bi setio, hehehe...

Story of Chris Rea

Kristofer Anton Rea je rodjen 04. marta 1951. godine u engleskom gradu Midlsbrou. Postaće jedan od najkomercijalnijih engleskih rock-izvodjača. Do sada je prodao preko 30 miliona nosača zvuka. Njegov karakterističan način sviranja gitare i specifična boja glasa, čine Reu jedinstvenim na svetskoj rock-sceni.

Pošto je promenio nekoliko lokalnih bendova, Rea 1978. godine objavljuje svoj prvi solo-album Whatever Happened to Benny Santini ?.

Na albumu su svirali poznati klavijaturisti Pit Vingfild, Maks Midlton (bivši član grupe legendarnog Džefa Beka) i Rod Ardžent. Najveći hit na ploči, pesma Fool (If You Think It's Over) je bila nominovana za godišnju nagradu Gremi.

Naredne 1979. godine, Rea je objavio svoj drugi album Deltics.

Maks Midlton je svirao i na ovom albumu, kao i cenjeni bubnjar Dejv Mataks. Pesme Twisted Will, She Gave It Away, The Things Lover Do, kao i naslovna Deltics su najuzbudljiviji momenti na ploči.

U ranoj fazi svoje karijere, Rea redovno svake godine objavljuje novi album. Treći album Tennis

je izašao 1980. godine, opet u saradnji sa Vingfildom, Midltonom i Mataksom.

Usledili su albumi Chris Rea (1982),

Water Sign (1983),

sa velikim hitom I Can Hear Your Heartbeat, Wired to the Moon (1984)

i Shamrock Diaries (1985),

koji su bili ujednačenog kvaliteta i vodili su njegovu karijeru uzlaznom linijom, posebno u kontinentalnom delu Evrope.

Odlični albumi On the Beach (1986)

i Dancing With Strangers (1987),

na kojima su kao i na prethodnim pločama svirali Maks Midlton i Dejv Mataks, dovode Krisa na gornje delove top-lista u Engleskoj. Kris Rea postaje konačno velika zvezda u svojoj domovini.

Kraj osamdesetih je najblistavija faza u Krisovoj karijeri. Album The Road to Hell, koji je objavljen 1989. godine je jedna od njegovih najboljih i najprodavanijih ploča.

Album koji je u potpunosti profilisao i zaokružio Krisov muzički stil. Čvrste gitare, ubitačna sola sa čestim korišćenjem slajda, snažni emotivni hrapavi vokali, pod velikim uticajem bluza. Naslovna dvodelna numera je svakako Krisov najveći hit u karijeri i njegov zaštitni znak.

Nakon dve godine, Rea 1991. godine objavljuje fenomenalni album Auberge,

koji se takodje enormno prodavao i još više potvrdio njegovu polularnost u Evropi. I na ovoj ploči, izmedju ostalih vrhunskih studijskih muzičara, svira stari Krisov saradnik klavijaturista Maks Midlton.

Tokom devedesetih godina, Kris Rea je nastavio sa izdavanjem kvalitetnih albuma.

Sledeća ploča God's Great Banana Skin je izašla 1992. godine,

sa hitovima Nothing to Fear, Black Dog i Too Much Pride i sa ilustracijama Krisa Velša.

Na albumu Espresso Logic,

koji je objavljen 1994. godine se nalazi pesma Julia, još jedan večiti Krisov hit. Na ploči je gostovao čuveni Elton Džon u pesmi If You Were Me.

Album La Passione iz 1996. godine sa muzikom za istoimeni igrani film,

donosi hitove Disco' la Passione i Shirley Do You Own a Ferrari ?, koje je Kris Rea otpevao u duetu sa poznatom pevačicom Širli Besi.

The Blue Café je naziv albuma iz 1998. godine,

koji je ušao na UK Top 10 listu albuma. Gitaroška svirka na ovoj ploči, uz obilatu upotrebu slajda, učinili su da se i ovaj Krisov album prodao u milionskom tiražu.

A onda 1999. godine, deset godina posle prvog dela izlazi album The Road to Hell: Part 2.

Kritika je vrlo negativno ocenila ovu ploču, zamerajući Krisu da pokušava da se okoristi lovorikama stare slave i ogromnog uspeha istoimenog albuma od pre deset godina.

Kris Rea je delimično uvažio i prihvatio ove kritike, da bi naredne 2000. godine objavio prihvatljiviji album King of the Beach, u svom prepoznatljivom laid-back stilu.

Pesme All Summer Long, The Bones of Angels, Guitar Street, Waiting for a Blue Sky, kao i naslovna King of the Beach su i od strane kritičara toplo pozdravljene.

Posle teške borbe sa bolešću pankreasa i uspešne operacije, Kris Rea se okreće svojim bluz-korenima i 2002. godine objavljuje dvostruki album Dancing Down the Stony Road.

Izdata je i skraćena verzija ove ploče pod nazivom Stony Road.

Albumi Blue Street (Five Guitars) iz 2003. godine

i The Blue Jukebox izdat naredne 2004. godine,

predstavljaju Krisovo eksperimentisanje sa jazz-blues fuzijom i uglavnom su instrumentalni.

Svoje kapitalno delo Blue Guitars, Rea je objavio 2005. godine.

To je kolekcija od 11 audio diskova sa dodatkom jednog DVD diska. Monumentalni projekat u počast bluzu, gde je Kris na 11 diskova predstavio različite stilove bluza i razvoj bluza od njegovih početaka do modernih oblika ove vrste muzike. Zbirka sadrži preko 130 novih autorskih Krisovih numera, različitog blues-usmerenja.

Koncertni album The Road To Hell & Back, koji je objavljen 2006. godine,

pokazuje na pravi način uzbudljivost Krisovih živih nastupa, što ćemo svi osetiti u utorak uveče u Areni.

Poslednji Krisov album The Return Of The Fabulous Hofner Blue Notes je objavljen prošle godine. To je zbirka bluz-instrumentala i novih pesama u počast Krisovom idolu, legendarnom BB Kingu. Na albumu je svirao i poznati jazz-basista Kolin Hodkinson.

Objavljeno je nekoliko kompilacija sa Krisovim najvećim hitovima, od kojih su najbolje New Light Through Old Windows iz 1988. godine

i The Works - Chris Rea, objavljena 2007. godine.

Upravo je u toku Krisova velika evropska turneja u okviru koje dolazi u Beograd.

Beogradska Arena će eksplodirati, kada Rea bude zasvirao Put Za Pakao...

Dugo smo ga čekali, sutra 04. marta Chris Rea svira u Areni...

Biće to koncert za pamćenje, Rea uživo prosto razbija...

Vrištaće njegov stari i oguljeni ali neprocenjivi Fender Stratokaster...

Vrištaćemo i mi...

Vidimo se u Areni...

Do tada slušajte The Road To Hell part 1 & 2...

I naravno čitajte Pravdu...

LONG LIVE ROCK AND ROLL !!!